THTR bilteni iz 2011

***

***

Bilten THTR-a br. 134, siječanj 2011

Inhalt:

Novosti za industriju torija

*

Uvid u indijske i pakistanske nuklearne programe

*

Atomwirtschaft-Zeitung zapravo izvještava o kraju PBMR-a!

*

Novosti za industriju torija

Urana je sve manje i bolje je više ne raditi nuklearne elektrane? - "Nema problema, sad postoji torij kao bezopasna zamjena!" tvrdi da industrija slabi. Kako bi ova do tada malo zapažena vijest privukla više pažnje, užurbani bivši predsjednik Federalne obavještajne službe (BND) Hans-Georg Wieck, malo pomaže s vlastitim "vijestima". I također sudjeluje kao partner u vrlo posebnoj tvrtki koja obećava rješavanje svjetskih energetskih problema. Može li nuklearna industrija sada odahnuti? - umiješa se Wieck.

Kao bivši obavještajni agent, Wieck zna pronaći pravo vrijeme za političku intervenciju. I kao bivši njemački veleposlanik u Indiji, vrlo dobro poznaje situaciju u zemlji s enormnim količinama torija. Godine 88. napisao je u seriji publikacija "Izvještaji i studije" br. 2007 zaklade Hans Seidel pridružene CSU-u, jednog od njegovih omiljenih partnera u suradnji:

"Američko-indijski sporazum iz 2005. o suradnji u području civilnog korištenja nuklearne energije od epohalne je važnosti u strateškom smislu Dan kako bismo mogli iskoristiti velike mineralne resurse torija za proizvodnju nuklearne energije. Patenti ruskog znanstvenika prof. Lev Maximov, Novosibirsk, dostupni su "(1)

Za amorfni torij se kaže da dovodi do "amorfne" anti-atomske otpornosti

Wieck pametno želi učiniti torijske reaktore u Njemačkoj ukusnim na račun starih, problematičnih reaktorskih linija u razradi koju je također napisao 2007. godine i koja je bila dostupna na internetu. Spominje "moguću zlouporabu akumulirajućeg plutonija za proizvodnju nuklearnog eksploziva kao i poznate rizike ponovne obrade" i "probleme s odlaganjem nuklearnog otpada" kako bi se kao prividna aktualna varijanta torijevih reaktora alternativa:

"Svi prethodni eksperimenti temeljili su se na korištenju torija u kristalnom stanju, npr. u AVR reaktoru Jülich (1967-1988), Dragon reaktoru u Winfrithu, GB (1964-1973), u postrojenju za ispitivanje na dnu breskve (SAD od 1967. do 1974.), kao i u eksperimentalnim reaktorima Kamini i Kalpakkam u Indiji (1996.) Torij kao osnovni element nuklearnog goriva. Postrojenja Karapar 300 i 1 u Indiji koriste samo torij kao bazu goriva, ali problemi nastali s korištenje torija kao goriva - visoka cijena proizvodnje goriva, kao i neki problemi vezani uz oružje (sic!) i problemi reintegracije goriva - do sada se nisu mogli riješiti na zadovoljavajući način. Pa zašto bi se uran zamijenio torijem' nuklearno gorivo' uopće?" (2)

- Zato što je veliki profesor Lev Maximov iz Novosibirska pronašao rješenje problema i patentirao ga 17. kolovoza 8. pod međunarodnom prijavnom brojem PCT / RU2006 / 2006! Ovdje više ne treba koristiti keramički, već amorfni (bezoblični, djelomično neuređene molekularne strukture) torij.

U prosincu 2009. bivši diplomat Wieck to je ponovno objasnio pomalo sumnjivoj javnosti:

„Poput amorfnog nuklearnog goriva, način upravljanja reaktorom i raspored gorivnih elemenata u samom reaktoru pripadaju proizvodnji nuklearne energije, koja se temelji na korištenju torija, produkti fisije koji tvore nuklearnu fisiju ne bi trebali biti u mogućnosti ukloniti iz nuklearnog goriva konvencionalnim kemijskim procesima, ali čisto fizikalnim procesima. Prema procesu profesora Maximow, to se postiže korištenjem amorfnog torija." (3)

Ono što sada slijedi je vrlo jasno razumljiv pokušaj uvjeravanja Wiecka, koji bi svakom predstavniku usisavača učinio zaslugu:

„Profesor Maximow se sa svojim patentima obratio nadležnim njemačkim istraživačkim institucijama, budući da se Njemačka više ne bavi ekološkim i sigurnosnim usavršavanjem treće generacije nuklearnih elektrana koja je sada u izgradnji i stoga, po njegovom mišljenju, još nije Trebala bi biti otvorena eksperimentalno provjerena, ali teorijski razvijena koncepcija bezrizičnog ili niskorizičnog postupka korištenja nuklearne energije. Prezentacija je imala pozitivan odjek sa znanstvenog i tehnološkog stajališta." (4)

Priča o prošlosti pružatelja usluga

Kako bismo stekli prvi dojam o tome tko je tako ustrajno predan torijskim reaktorima, pogledajmo što Wikipedija otkriva o Hans-Georgu Wiecku:

"Od 1954. do 1993. bio je državni službenik u Ministarstvu vanjskih poslova. Između ostalog, bio je veleposlanik u Iranu, SSSR-u i Indiji kao i stalni predstavnik Savezne Republike Njemačke u Sjevernoatlantskom vijeću (NATO) Savez Obavještajna služba do 1985. Nakon što je napustio državnu službu, bio je voditelj savjetodavne i promatračke skupine OESS-a u Minsku, Bjelorusija, od 1990. do 1998. Od 2001. do rujna 1996. bio je predsjednik Indo-njemačkog društva." (5)

Već 50-ih Wieck je radio kao diplomat s užim krugom onih koji su preuzeli kontrolu nad vlasti u novoj državi SRJ nakon poraza fašizma. Kao veleposlanik u Iranu i Sovjetskom Savezu te kao stalni predstavnik Savezne Republike Njemačke u Sjevernoatlantskom vijeću (NATO), njegovo političko djelovanje bilo je ugrađeno u antikomunistički sukob između Istoka i Zapada tijekom Hladnog rata. Na vrhuncu svoje karijere od 1985. do 1990., kao predsjednik Federalne obavještajne službe (BND), imao je pristup širokom rasponu ekskluzivnih informacija ili odnosa političke, vojne i ekonomske prirode. Njegova kasnija aktivnost kao veleposlanik u Indiji (1990. - 1993.) i njegov "rad u civilnom društvu" kao predsjednik Indo-njemačkog društva (DIG) od 1996. do 2008. također daju još jedan pokazatelj zašto je toliko posebno zainteresiran za torij: Indija je oko četvrtine svjetskih rezervi torija.

Časna uspomena na naciste dio je "kulturne jezgre" cijele civilizacije!

Pikantna rasprava s tadašnjim ministrom vanjskih poslova Joschkom Fischerom 2005. pokazala je svijest da je i 60 godina nakon kraja fašizma još uvijek oblikovana funkcionalna elita njemačke države. Radilo se o praksi nekrologa u internom biltenu Federalnog ministarstva vanjskih poslova (AA). Ministar vanjskih poslova Fischer odredio je da se u slučaju smrti među brojnim bivšim članovima NSDAP-a u službi SRJ, izvješće o smrti piše samo neutralno. Sedamdesetak djelatnika diplomatske službe zatražilo je u svom potpisu od Fischera da se pokojniku i dalje oda počast uz sljedeći dodatak: "Čuvat ćemo ga/njezinu časnu uspomenu". (...) Prema novinama, pismo kritičara navodi da je počast mrtvima dio "kulturne jezgre" cijele civilizacije."(6). Wieck je bio jedan od pobornika ove vrlo posebne časti za bivše naciste - zaista vrlo značajne "kulturne jezgre"!

"Diskusiona grupa" kao lobi za interese BND-a

Zajedno s kolegama iz BND-a, Saveznog ureda za zaštitu ustava, Vojne protuobavještajne službe (MAD) i raznim znanstvenicima i političarima, Hans-Georg Wieck je u dogovoru s tadašnji šef kancelarija i bivši ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier" (GKND). Službeni cilj ove organizacije je "objektivno doprinijeti konstruktivnoj i javnoj raspravi o tajnim obavještajnim službama" (7). Otada su razni skupovi, serije publikacija i publikacije predstavljeni manje-više probranoj "javnosti", posebice u suradnji sa stranačkim zakladama. Neslužbeni motivi vjerojatno su bili drugarska razmjena ideja i obrana od indiskrecije i kritike.

Bivši nacisti u BND-u nastavljaju s radom

Ova obrana bi uskoro trebala doći. Američki povjesničar Timothy Naftali izvijestio je u časopisu "Foreign Affairs" o brojnim članovima NSDAP-a i ratnim zločincima koje je "Organizacija Gehlen" prihvatila kao preteču BND-a i koji su nastavili s nestašlucima u BND-u nekoliko desetljeća. Braneći se od ove kritike, Wieck je osudio "polemički pristup" kritičara, jer "nije bio dobro tlo za trijeznu analizu ukupnih okolnosti neposrednog poslijeratnog razdoblja" (8) ponuda.

Ove Wieckove izjave također se događaju u pozadini da je BND (kao i CIA) dvije godine prije Izraelaca znao "pod kojim se imenom Adolf Eichmann, organizator ubojstava Židova, skrivao u Argentini", ali ništa o njegovom uhićenju poduzeo.

Desni listovi kao organi najave

Wieck je 2006. godine vrlo detaljno objasnio širok raspon zadataka BND-a u mjesečnom časopisu "MUT": "Federalna obavještajna služba djeluje u svim područjima, vojnim, kao i političkim, ekonomskim, tehnološkim i drugim specifičnim područjima kao što su međunarodne droge trgovina i pranje novca" (9) Vrlo je izvanredno u kojem časopisu to kaže. "MUT" je osnovan 1965. godine i bio je povezan s militantnim desničarskim radikalom "Action Resistance". Čak je i liberalni "Zeit" s užasom izvijestio:

"List je krstio Bernhard Christian Wintzek (rođen 1943.). Bivši kandidat NPD-a za Bundestag i danas je (također 2010.!; HB) izdavač i glavni urednik časopisa. Wintzek je postao poznat kao suradnik -pokretač "Akcije otpora" koji se početkom sedamdesetih militantno borio protiv nove Ostpolitike socijal-liberalne koalicije - sa parolama poput: "Brandt na zidu" i "Objesite izdajnike". (...) NPD je kritiziran s desna: previše opušten!" (10)

O upitnoj "transformaciji" desno-radikalnih novina 20 godina kasnije, "Die Zeit" je u gore spomenutom izdanju napisao: "Hrabrost je, kaže Arno Klönne, izvanredan primjer kako se linije razdvajanja između konzervativaca i desni ekstremistički, neokonzervativni i novi desni politički diskurs nestaje."

Da Wieckov doprinos kontroverznom časopisu "MUT" nije bio iznimka, pokazuje njegov dugi intervju u novodesničarskom "Junge Freiheit" (br. 28) 2010. na temu "industrijske špijunaže". Kao bivši predsjednik Federalne obavještajne službe, točno je znao s kojim papirom ima posla. Pažljivo će odabrati svoj medij. Godine 2004. pisao sam o ovom radu: „Nakon što su se 90-ih srušile izborne nade 'Mlade slobode' u 'republikanima', pokušali su etablirani konzervativizam s desnice staviti pod pritisak koristeći važne termine i formule prisvojene unutar spor za sebe kako bi ih prevrednovali na narodno-nacionalistički način"(11).

Predanost "domaćoj" nuklearnoj industriji usmjerena na kupca

U knjizi "Uvijek vama na usluzi. BND između fašističkih korijena i novog svjetskog poretka" autori ističu sljedeći aspekt izdavačke prakse službi: "Za BND se ne radi nužno o poboljšanju vlastite slike u tisak, već upravo o lansiranju određenih informacija koje bi želio vidjeti tiskane"(12). Sukladno tome, Wieckovi članci o toriju imaju zadaću vratiti u javnu raspravu "domaću" nuklearnu varijantu, koja je zaostala na međunarodnom planu, pogotovo jer su se početni uvjeti za to značajno poboljšali poništenjem crveno-zelene na saveznoj razini. . (bivše) osoblje BND-a postalo bi glasnogovornik određene frakcije u nuklearnoj industriji.

Taj se dojam pojačava kada se pročita da je August Hanning, također poput Wiecka koautora u seriji "Uloga obavještajnih službi u procesima političkog odlučivanja", napisao: "Obavještajne službe su pružatelji usluga za politiku, sigurnosna tijela i oružane snage. Najveći prioritet za svakog pružatelja usluga, a u njemu, ako se obavještajne službe ne razlikuju od pružatelja usluga u privatnom sektoru, fokus je na kupca "(13). Ova serija publikacija pojavila se u Zakladi Hans Seidel koja je povezana s CSU-om. Intenzivna suradnja „Diskusijske grupe njemačke obavještajne službe“ (GKND) sa zakladama CDU/CSU i FDP-a ne može se zanemariti i pokazuje tko je prvenstveno jedan od primatelja navedenih „usluga“.

Partijske zaklade kao instrumenti BND-a

Sada se gore spomenute partijske zaklade nastoje uplitati u perfidne metode u pojedinim zemljama Latinske Amerike na strani desnih kontra, gdje su oslobodilački pokreti na putu da malo olakšaju sudbinu siromašnih. - A koju zadaću "civilnog društva" Wieck preuzima kao bivši veleposlanik u bivšem Sovjetskom Savezu? - Član je uprave "Udruge za ljudska prava u Bjelorusiji". Sada, kao protivnici nuklearnih elektrana, koji se bave i kontaminiranim područjima u Bjelorusiji, predobro znamo da predsjednik Lukašenko brutalno potiskuje oporbu u svojoj zemlji i u mnogim slučajevima zanemaruje ljudska prava. Ipak, također znamo da socijalna (!) situacija s ljudskim pravima u Bjelorusiji nije tako loša za mnoge ljude u usporedbi s istočnom Europom. Ako bi, od svega, neoliberalni stratezi iz stranaka kojima je BND na usluzi ovdje imali riječ, narod u Bjelorusiji bi u budućnosti mogao slobodno i tajno birati svog "Berlusconija", ali bi mogao ovisiti o dostave hrane kako ne bi gladovali. - Wieck u pokroviteljskoj pozi kao otpremnik paketa u zemlji opljačkanoj od strane korporacija zasigurno bi bila sljedeća PR mjera osoblja BND-a.

Suradnja s hrvatskim fašistima i nacionalistima za osiguranje njemačkih sfera utjecaja

U tom kontekstu treba se osvrnuti i na ulogu BND-a uoči raspadnih jugoslavenskih ratova 1991-95., koji su bili nastavak prve crte bojišnice u Drugom svjetskom ratu u Jugoslaviji. Genocid hrvatskih ustaša, udruženih s fašističkom Njemačkom, nad Srbima u Hrvatskoj 1941.-45. nastavio se desetljećima, a po mišljenju bivšeg dopisnika ARD-a Ulricha Schillera "bitne ideje i načela ove vladavine opstale su i pronašle put u" (14) današnjoj Hrvatskoj.

U svojoj knjizi "Njemačka i 'njegovi' Hrvati. Od ustaškog fašizma do Tuđmannova nacionalizma" iz 2010. opisuje ulogu BND-a i njenog tadašnjeg šefa Wiecka u razaranju Jugoslavije kako bi osigurali sfere utjecaja kojima se težilo pod nacističkom Njemačkom. Prema tome, najvažniji preduvjeti za utjecaj BND-a na hrvatsku tajnu službu „tek su bili postavljeni krajem 1980-ih“ (15). Dakle, točno za vrijeme Wieckova mandata. Prema Schillerovim informacijama, u veljači 1990. dogovoreno je sljedeće:

"1. Suradnja u akciji protiv Jugoslavije i Srbije; 2. BND daje Hrvatima sve informacije koje se odnose na Jugoslaviju, uključujući i vojno-vojne informacije. Tako Antun Duhaček, i dalje: 'Njemačka strana je tražila potpunu podređenost hrvatske službe za svoje usluge, i dobio ga je.' U veljači 1990. šef BND-a nije se zvao Klaus Kinkel, već Hans-Georg Wieck, bivši veleposlanik u Moskvi, šef BND-a od 1990. do 1985. Povremeno sam zamolio veleposlanika Wiecka da govori o Hrvatskoj na jednom događaju u Berlinu, a odgovor je bio na žalost ne"(16).

Wieck nije javno govorio o zajedničkoj odgovornosti Njemačke i BND-a za tisuće ubojstava i beskonačne patnje u bivšoj Jugoslaviji. Svoju "skupinu za diskusiju" osnovao je tek 13 godina kasnije, kada je stvar zarasla u travu.

Biti bivši predsjednik BND-a, a potom njemački veleposlanik u Indiji – zanimljiva kombinacija! Ne samo da su rivalstva između indijskih i pakistanskih tajnih službi, već i utrka u naoružavanju atomske bombe između dviju zaraćenih država svakako bila vrlo razotkrivajuća. Aktivnosti "oca pakistanske atomske bombe" Abdula Quadeer Khana (17) u susjednom Pakistanu i njegova putovanja nuklearne nabave u Saveznu Republiku Njemačku dijelom su pala u Wieckovo "aktivno" vrijeme, koje se koristilo na mnogo načina. Vjerojatno zbog toga, Wieckova poruka danas glasi: Uz super-sigurnu, originalnu njemačku tehnologiju torija, takvo kazalište bombi uopće ne bi postojalo – što, usput rečeno, nije točno.

"Jedan ili više posto fisijskog urana ili plutonija" - potpuno bezopasno ??

Sada na nove čudotvorne reaktore s torijem u amorfnom stanju kao gorivom. Wieck i Rudolf König pišu u svojoj razradi "Amorfni torij..." (18) od studenog 2007.:

"U patentnoj prijavi Leva Maximow-a, amorfno nuklearno gorivo je opisano na sljedeći način: gorivo se temelji na metalnom toriju i njegovim legurama s dodatkom jednog ili više postotnih fisijskih izotopa urana i/ili plutonija-239 kao materijala za paljenje."

Ova upotreba "jedan ili više posto fisijskih izotopa urana i/ili plutonija-239" uključuje velike rizike, kao što je "Austrijski institut za ekologiju" utvrdio u studiji za austrijsko Ministarstvo života:

"Ne treba podcjenjivati ​​radiotoksičnost plutonija i urana. Udisanje 40 milijarditi (!) grama Pu-239 dovoljno je da se postigne granična vrijednost godišnjeg unosa aktivnosti za inhalaciju kod radnika. Nekoliko kilograma 239-Pu ( otprilike veličine teniske loptice (Metak) može - teoretski - ubiti svakoga ako svatko udahne dio nje. Sa svojim relativno kratkim poluživotom od 24.000 233 godina, plutonij ima visoku dugotrajnu toksičnost. 159.000-U je jednako otrovan i ima poluživot od XNUMX XNUMX godina." (19)

Budući da torij (Th-232) sam po sebi ne može održati nuklearnu lančanu reakciju, već je samo materijal za razmnožavanje, u njega se moraju dodati neutroni. To se može učiniti s uranom (U-235) ili, kako je planirano u Indiji, s plutonijem (Pu-235). Rezultat je tada fisijski uran (U-233), koji je prikladan kao nuklearno gorivo:

Th-232 + Pu-239 = U-233

Iz: "Reaktori za sutra", 1975. (!), Stranica 22, Kraftwerk Union

Wieck i König hvale svoj koncept na sljedeći način: "Potpuno suzbijanje proizvodnje plutonija i drugih transuranskih elemenata; izbjegavanje suvišne reaktivnosti kakva postoji u današnjim nuklearnim elektranama (...). Nema prerade istrošenog nuklearnog gorivo." (20)

"Austrijski institut za ekologiju" ocjenjuje navodnu "sprečavanje proizvodnje plutonija" na sljedeći način:

"S pametnim argumentom nuklearne industrije da bi korištenje torijevih reaktora moglo ograničiti proizvodnju novog plutonija i smanjiti zalihe postojećeg plutonija za oružje treba postupati s oprezom. Vjerujemo da ekonomija torija nije ništa manje opasna od plutonija gospodarstvo Neutronsko bombardiranje izotopa torija Th-232 stvara ništa manje opasan izotop urana U-233, koji se, poput Pu-239, zbog svoje kritične mase može koristiti i za nuklearne reaktore i za nuklearno oružje.

Osim toga, nastaje i izotop urana U-232. Ovaj izotop stvara kratkotrajne kćerinske proizvode (npr. TI-208) koji, kao gama emiteri, otežavaju rukovanje, ponovnu obradu i "recikliranje" U-233."(21)

Torij: Trojanski konj za ponovni ulazak u tehnologiju uzgoja i ponovnu proizvodnju

Ponovna obrada, u kojoj se plutonij i uran odvajaju od istrošenih gorivnih elemenata kako bi se mogli ponovno upotrijebiti, stoga je vrlo potrebna za torijske reaktore, suprotno informacijama koje su dali König i Wieck. Jer kada se svježe reaktorsko gorivo proizvodi (izliježe) iz iskorištenog goriva, ovom brzom uzgajivaču je potrebna ponovna prerada. "Postoji hitna sumnja da se, pod krinkom generacije IV, pokušavaju oživjeti koncepti za reaktore koji su dugo bili odbačeni iz sigurnosnih razloga" (22) piše "Austrijski institut za ekologiju".

Po mišljenju kritički nastrojenih znanstvenika, promicanje torijskih reaktora kao izlaza iz oskudnih rezervi urana predstavlja vješt pokušaj ponovnog uvođenja opasne prerade na stražnja vrata u razmatranja strateške energetske politike. U tom kontekstu valja istaknuti da posebno kod (bivših) "obavještajnih službi" nije važno samo koje ugodne fraze koriste o "potpuno novim bezazlenim torijskim reaktorima", već i koje se stvarne namjere i interesi kriju iza njih.

Indija i SAD u međuvremenu nisu mirovali u pripremi izgradnje postrojenja za preradu: "SAD i Indija potpisali su sporazum 30. srpnja 2010. koji će Indiji omogućiti ponovnu obradu američkog nuklearnog materijala vezanog uz ugovor" (23)

Proizvodnja nuklearnog oružja je olakšana!

Budući da se torij i uran ili plutonij mogu lako kemijski odvojiti, krađa svježih gorivnih elemenata otvorila bi elegantan način izrade bombi. Na primjer, oko 5.000 do 10.000 svježih THTR gorivnih sklopova sadrži dovoljno U-235 za izradu bombe nalik Hirošimi.

Austrijski energetski institut sažima: "Prelazak na brze uzgajivače znači, međutim, nastavak ekonomije plutonija i torija u mjeri koja se nikada prije nije dogodila. Puno vrlo otrovnih materijala kao što su izotopi plutonija i urana poput ugljena ili sirove nafte bi biti izgubljeno pola svijeta. To treba izbjeći pod svaku cijenu "(24).

Norveška više ne želi torijske reaktore

Norveška ima treću najbogatiju pojavu torija u svijetu i tamošnji političari navode u studiji "Torij kao izvor energije - mogućnosti za Norvešku" (25) 2008. kako bi ispitali bi li torijski reaktori predstavljali realnu opciju energetske politike za ovu zemlju. TAZ je 2009. napisao: "U to je vrijeme snažan torij lobi započeo raspravu o navodnim prednostima ove tehnologije, što je također potaknulo državnu elektroenergetsku tvrtku Statkraft da signalizira interes za reaktor" (26).

Rezultati studije bili su otrežnjujući: "Torijev reaktor proizvodi manje dugotrajnog nuklearnog otpada od nuklearne elektrane s uranovim gorivnim šipkama. Ovo je također stabilnije od konvencionalnog nuklearnog otpada. Zauzvrat emitira više zračenja, što otežava transport i skladištenje. Ono što je odlučujuće, prema studiji, jest da tehnologija torija ne rješava ni problem atomskog otpada. Osim toga, postoji mnogo jače radioaktivno zračenje kada je reaktor u pogonu. 'Rasprava o toriju bi se sada trebala pokrenuti zatvoreno poglavlje', smatra Nils Bøhmer, atomski stručnjak u organizaciji za zaštitu okoliša Bellona: 'Nadajmo se da se političari sada bave stvarnim rješenjima klimatskog problema.'" (27)

Vlada i tijela za zaštitu od zračenja u Norveškoj odbili su izgradnju torijevih reaktora 2009. godine. Nuklearna industrija i njezini propagandisti u drugim zemljama sve više žele zadržati svoju temu torija u javnoj raspravi.

Pojavljuje se "Tvrtka".

Unatoč poboljšanim okvirnim uvjetima tijekom velike koalicije (i kasnijih Crno-žutih), projekt torijskog reaktora nije dobro napredovao. Dovoljan razlog da Wieck pokaže toliko citiranu inicijativu tržišnog gospodarstva. Osnovano je "Društvo za promicanje perspektivnih patenata - razvoj, procjena, objavljivanje i iskorištavanje" pomalo nezgrapnog naziva "SBE Sigurna i pristupačna energija". Spomenuti prof. Lew Maximow je glavni direktor, a revni torij novinari Wieck i Rudolf König su dioničari.

S "pet revolucionarnih izuma za izgradnju i modernizaciju elektrana" gospoda u razdraganoj dobi za umirovljenje žele uzburkati globalno energetsko tržište. Od "proizvodnje uree" do upotrebe amorfnog torija za ekološki prihvatljivu proizvodnju električne energije, agilna tvrtka ima puno u ponudi. "SBE također preuzima ocjenu izuma trećih strana, njihove patentibilnosti i moguće optimizacije, dopune i financiranja patentnih prijava, kao i njihovog komercijalnog iskorištavanja". U članku "Razvoj sigurnih nuklearnih goriva - potreba sata" (28) Wieck daje strateški smjer: "Nuklearna energija je nepopularna u Njemačkoj, a opet važna. Rizici sedamnaest nuklearnih elektrana koje rade u Njemačkoj, preko 200 u Europi i preko 450 u svijetu poznati su i drže se pod kontrolom koliko god je to moguće Incidenti nisu isključeni, događaju se i kod nas."

A tvrtka ima spremna rješenja za te probleme. Herbert Wellner, odvjetnik i bilježnik u SBE-u, sažima grandiozne prednosti planiranih torijevih reaktora. Oni "nisu na oružju, izvan procesa prijave ne zrače". Sukladno tome, daju "najveću moguću zaštitu od terorističkih napada i nesreća" i naravno "sigurno i ekološki prihvatljivo podzemno skladištenje prerađenih materijala" (29). Problemi u Asseu, Gorlebenu i Schacht Konradu - po novoj metodi, to su sve jučerašnje vijesti.

Daljnja pitanja? Ono što na prvi pogled izgleda kao lažnjak iz satiričnog lista "Titanic" očito se misli ozbiljno. Različiti doprinosi tvrtke SBE očito imaju za cilj pojačati dojam međunarodne internetske i blogerske zajednice da su najvažniji razvojni koraci i patenti za realizaciju torijevog čudotvornog reaktora već odavno provedeni. A sada bi se njemačka vlada konačno trebala više uključiti u istraživanje i razvoj reaktora IV generacije. To je poruka iza toga. Jer na pojedinim forumima i internetskim dopisima uredniku pojedinih konzervativnih novina godinama se molila litanija navodnih prednosti nove reaktorske linije i zabrinuto pitala kada će naš CDU/CSU konačno izaći iz sjene crvenog -zeleno i hrabro se uhvatiti u koštac s novom nuklearnom opcijom?

Međutim, to se ne događa tako brzo. Od patentne prijave fantastičnog Maximow-a 2006. godine, proizvedeno je puno vrućeg zraka, ali malo toga je konkretno implementirano. U osnovi, to je slučaj s torijevim reaktorima od 50-ih. Milijarde eura potrošene su na besmisleni i opasni nuklearni eksperiment. SBE web stranica nije ažurirana šest mjeseci. Čini se da se ništa revolucionarno nije dogodilo. Ono što ostaje je mala propagandna komponenta u strukturi strategije nuklearnog oglašavanja.

Čini se da Wiecku, koji je naviknut na uspjeh, posao ne ide tako dobro. Godine 1987. "Der Spiegel" je u svom članku "S feudalnim ponašanjem i političkim predrasudama, šef BND-a Wieck pada u sumrak" izvijestio o svojim neobičnim putnim navikama kao predsjednik BND-a: "Wieck je pristajao u prvoj klasi Lufthanse za oko 10.000 maraka ubačenih u Južna Amerika. Iza Lufthansa Boeinga slijedio je mlazni zrakoplov Falcon 50 u vlasništvu BND-a s tri motora (cijena nabave: 7,3 milijuna dolara), koji Wiecku obično treba za brze sprintove između Pullacha i Bonna"(30). - Danas možete pročitati na njegovoj početnoj stranici: "Publikacije se mogu ponovno tiskati samo uz dopuštenje izdavača; neobjavljeni članci mogu se objaviti uz nominalnu naknadu od 50 eura i slanjem primjerka..."

Situacija u Indiji

Gospodarski rast Indije bio je brz posljednjih godina. Ne samo da će potražnja za energijom enormno porasti, već i društvena nepravda povezana s tim razvojem. Srednji i viši slojevi imaju koristi, nekoliko stotina milijuna (!) siromašnijih ljudi je ostavljeno. Iskopavanje golemih količina sirovina (uključujući uran) i izgradnja stotina brana prijete autohtonom stanovništvu Indije (Adivasi), posebno u ruralnim područjima. Indijska država uspostavlja "posebne ekonomske zone" u kojima međunarodne korporacije ne moraju ispunjavati nikakve ekološke zahtjeve. Neki od stanovnika koji su tamo živjeli bivaju otjerani bez naknade i uronjeni u bijedu. Časopis "Südasien" prenosi:

"Približna procjena je 60 milijuna izbjeglica i ljudi raseljenih zbog građevinskih projekata. To je četiri puta više ljudi nego što je razmijenjeno između Indije i dvaju krila Pakistana u vrijeme podjele. Većina raseljenih zbog projekata su pripadnici plemena i bezemljaši Daliti, koji žive na ili na komunalnoj imovini. A do sada je odšteto od njih jedva 20 posto”. (31)

Bezobzirna industrijalizacija koja ide ruku pod ruku s unutarindijskim imperijalizmom nailazi na otpor, posebno u projektima velikih brana. Borbe za vodu, proizvodnju energije i protiv ambicija industrijskih velikih sila ne vode samo nenasilnim ekološkim pokretima otpora, već i jačanju maoističke gerile koja vodi brutalni rat na sve strane u takozvanom "crvenom pojasu" u desetak indijskih država. U Europi se gotovo ne prijavljuje.

Samo nekoliko stotina metara od lokacije THTR u Hamm-Uentropu nalazi se najveći južnoindijski hinduistički hram u Europi, iz kojeg se svake godine u svibnju/lipnju preseli oko 20.000 ljudi. Informacije o hramu Sri Kamadchi Ampal: www.kamadchi-ampal.de

Indijski nuklearni program

Dvije komercijalne nuklearne elektrane rade u Indiji od 1969. godine. U međuvremenu, 19 nuklearnih elektrana proizvodi oko 2,5 posto električne energije u Indiji. Cilj je 2050 posto do 25. godine. Njemačko društvo za tehničku suradnju (GTZ) piše: "Mnogi su promatrači skeptični, međutim, jer je Indija planirala češće širenje nuklearne energije u prošlosti, ali to nikada nije implementirala" (32). "Prognos" navodi važan razlog za to: "Budući da Indija još nije potpisala Ugovor o neširenju nuklearnog oružja, postojali su ograničeni međunarodni trgovinski odnosi za tehnologiju nuklearne energije i goriva. Kao rezultat toga, razvoj indijske tehnologije odvijao se izolirano . Opuštanje ovog trgovinskog embarga rezultirat će da Indija može sve više surađivati ​​s drugim zemljama kao što su Kina, Rusija i SAD "(33).

"Energy Report India 2007" Veleposlanstva New Delhija opisuje prošli i planirani razvoj kako slijedi:

"Civilni indijski nuklearni program strukturiran je u tri faze i ima za cilj minimizirati ovisnost o uranu, koji se u Indiji javlja samo u malim količinama, te umjesto toga srednjoročno iskoristiti bogate rezerve torija. Prva faza programa, ovladavanje prototipom brzog uzgajivača koji je trenutno u izgradnji, koji koristi plutonij proizveden u postojećim NEK, označava početak druge faze programa.Torij se također koristi u brzim oplodnjacima za proizvodnju urana-233, koja će tada - ovo bi bila treća faza nuklearnog programa - u dalekoj budućnosti biti gorivo za najmoderniju generaciju nuklearnih elektrana "(34).

Torij i obnova u Indiji

Mjesečnik "atw" pisao je 2007. godine o stanju razvoja linije torijevog reaktora:

"Bhabha Nuclear Research Center (BARC) trenutno radi na naprednom torijskom reaktoru kapaciteta 300 MW (Advanced Heavy Water Reactor: AHWR) kako bi demonstrirao upotrebu torija kao nuklearnog goriva i napredni sigurnosni koncept. Konstrukcija je u tijeku planirano na lokaciji nuklearnog istraživačkog centra. Fizička svojstva i važne komponente testiraju se u pojedinačnim ispitnim aranžmanima "(35).

"Atw" je pisao o razvoju brzog uzgajivača i preradi:

"Indijski nuklearni energetski program temelji se na 'zatvorenom ciklusu nuklearnog goriva', koji uključuje ponovnu obradu istrošenog nuklearnog goriva i recikliranje plutonija i U-233 u nuklearnom gorivu. Indija upravlja pilot postrojenjem za preradu goriva u Trombayu, u kojima se obrađuju nuklearna goriva iz istraživačkih reaktora i 2 komercijalna postrojenja za preradu u Tarapuru i Kalpakkamu za nuklearno gorivo iz nuklearnih elektrana. Prvi U-233 izvađen je iz ozračenog torijevog goriva 1970. godine "(36).

Suradnja sa SAD-om i potpisivanje nuklearnog sporazuma 2010. godine otvorili su nove perspektive za preradu:

"Indija i Sjedinjene Države službeno su potpisale sporazum o preradi i ponovnoj preradi nuklearnog goriva koji će američkim tvrtkama omogućiti da osiguraju dio indijskog tržišta nuklearne energije vrijednog 150 milijardi dolara. (...) Indija ima ambiciozan program za razvoj civilne nuklearne energije kako bi se zadovoljile rastuće energetske potrebe zemlje s ciljem povećanja instalirane snage više od sedam puta na 35.000 MWe do 2022. i 60.000 do 2032.37).

Dogovoren je i prijenos znanja u području torijskih reaktora. Indijska inženjerska i građevinska tvrtka "Punj Lloyd" potpisala je sporazum o suradnji sa američkom tvrtkom "Thorium Power": "Nuklearna sfera je vrlo obećavajuća i ovim partnerstvom slijedimo cilj dugogodišnje predanosti Indije " torij Fuel Cycle', rekao je glavni direktor grupe (38).

U suradnji s Rusijom, Francuskom i Kanadom 2010. godine potpisani su razni drugi ugovori o partnerstvu i opskrbi nuklearnih elektrana. Tema "Indija i nuklearna energija" stoga će ostati vrlo aktualna.

Napomene:

1. Izvještaji i studije br. 88 "Oskrba energijom kao sigurnosni izazov", stranica 219
2. Vidi: Rudolf König i Hans-Georg Wieck: Amorfni torij - osnova nuklearnog goriva za sigurne nuklearne elektrane budućnosti": http://www.hans-georg-wieck.com/data/Amorphes%20Thorium.pdf
3. Hans-Georg Wieck: "Razvoj sigurnih nuklearnih goriva - potreba sata" pod "Forumom" u http://www.sbe-international.com/
4. Pogledajte 3.
5. Pogledajte: http://de.wikipedia.org/wiki/Hans-Georg_Wieck
6. Der Spiegel od 27. ožujka 3.: http://www.spiegel.de/politik/deutschland/0,1518,348452,00.html
7. http://de.wikipedia.org/wiki/GKND
8. Citirano iz "Freitag" 16. lipnja 6., Otto Köhler
9. „MUT“ broj 471, 2006
10. “Die Zeit” od 26. veljače 2
11. "Grassroots Revolution" br. 285, 2004. Horst Blume: "Poznati, mladi bezobrazni" ".
12. Saskia Henze, Johann Knigge: "Uvijek na usluzi", Unrast Verlag Münster, 1997., str. 63
13. Studije i komentari 10, 2010, Zaklada Hans Seidel, stranica 36
14. Ulrich Schiller "Njemačka i njegovi Hrvati" Donat Verlag 2010., strana 140
15. Pogledajte 14.
16. Pogledajte 14.
17. Quadeer Kader Khan u THTR okružnici br. 95, 98, 99, 104, 111, 118
18. Pogledajte 2.
19. "Znanost ili fantastika. Ima li atomska energija budućnost?"; Austrijski institut za ekologiju; studeni 2007., stranica 14 http://www.ecology.at/files/pr577_2.pdf
20. Pogledajte 2.
21. Pogledajte 19.
22. Vidi 19., stranica 15
23. Nuclear Forum Switzerland 5. kolovoza 8
24. Vidi 19., stranica 15
25. "Torij kao izvor energije - mogućnosti za Norvešku": http://www.regjeringen.no/upload/OED/Rapporter/ThoriumReport2008.pdf
26. TAZ od 6
27. Pogledajte 26.
28. U: http://sbe-international.com/
29. Pogledajte 28.
30. "Der Spiegel" od 19. listopada 10.: http://www.spiegel.de/spiegel/print/d-13525562.html
31. "Južna Azija" 1/2010, stranica 24, Walter Fernandes
32. "Energy Market India 2010", stranica 31, GTZ (Njemačko društvo za tehničku suradnju)
33. "Renesansa nuklearne energije?" 94. "Prognos", u ime Saveznog zavoda za zaštitu od zračenja
34. "Indija. Godišnje izvješće o energetskoj politici". Veleposlanstvo New Delhija, 2007., 10
35. "atw" svibanj 2007., stranica 348
36. Pogledajte 34.
37. “Poslovne vijesti iz Indije”, stranica 9, kolovoz 2010
38. "Poslovne vijesti iz Indije", siječanj 2009

Gotovo dvije godine nakon doglednog kraja PBMR-a u Južnoj Africi, časopis "atw" (nuklearna industrija) tek sada izvještava o neslavnom kraju stečajnog reaktora. Do današnjeg dana, bezbroj web-stranica pogodnih za nuklearnu energiju još uvijek mašta o svijetloj budućnosti visokotemperaturnog reaktora u Južnoj Africi. U zastoju implementacije pomogli su si raznoraznim vjetrovitim izvještajima o "suradnji" i "razgovorima" sa zainteresiranim zemljama poput Kuvajta ili Alžira. Ali sada čak i vodeće njemačke novine o nuklearnoj industriji moraju krotko priznati činjenice.

Zloglasni nuklearni propagandisti ne samo da potvrđuju prethodni proračun od oko milijardu eura za razvoj PBMR-a, već i navode troškove koji bi se očekivali ako bi se projekt nastavio:

"Očekuju se daljnja ulaganja u iznosu većem od 30 milijardi ZAR (cca. 3,3 milijarde EUR)" (atw, broj 10, 2010., str. 666). - Super je da javnost barem naknadno sazna za ove procijenjene prevelike dodatne troškove!

Barbara Hogan, ministrica državnih poduzeća, navela je daljnje razloge za prekid razvoja PBMR-a:

"PBMR doo nije uspio privući dugoročne ulagače treće strane u dovoljnoj mjeri iu dogovorenom roku. NGNP) (nije) više nije davan nakon što japanski partner PBMR Ltd., Mitsubishi Heavy Industries Ltd (MHI), povukao se iz programa početkom 2010.“ (atw).

Dijelovi sveučilišnih nuklearnih istraživanja također su obustavljeni: "Laboratorij za razvoj goriva i postrojenje za ispitivanje helija bi se zatvorilo. Ispitno postrojenje za prijenos topline na Sveučilištu Northwest također bi se zatvorilo osim ako ih sveučilište ne želi nastaviti koristiti", rekao je Hogan Hogan je naglasila da se PBMR tehnologija ni na koji način ne dovodi u pitanje.(...) Također je istaknula da je Južna Afrika prepoznata kao pionir PBMR-a, što je izvanredno postignuće za zemlju u razvoju i na koje se može opravdano ponositi , dodala je "(atw). Dakle, u sažetku: Nije bilo ničega osim vrlo visokih troškova! Siromašna "zemlja u razvoju" može biti itekako ponosna na to!

Planirani Castor prijevoz od Jülicha do Ahausa: križanje više nije moguće!

Prijevoz 152 Castor bačve iz THTR-Jülicha do Ahausa vjerojatno će biti odobren u drugoj polovici 2011. godine. Uskoro će se održati demonstracija: 30. siječnja 2011. u 14 sati: demo s Rurtalbahnhofa "Forschungszentrum" Jülich. Dodatne informacije na novoj početnoj stranici: www.westcastor.de

Dragi čitatelji!

Ako članak poput "Skupa demontaža 12 istraživačkih reaktora!" pojavljuje se u okružnici THTR-a broj 133, vjerojatnost da će njezin sadržaj pokupiti razne velike novine nije mala. U ovom slučaju iz Tagesspiegela (Berlin), Junge Welta, Neues Deutschland, Fuge Newsa i naravno revolucije građana. Kada su se krajem studenoga 2010. u medijima pojavila izvješća o slučajevima raka u blizini Assea, WDR je brzo reagirao i 26. studenog, sa mnom kao partnerom u intervjuu, dao je mali doprinos o sličnim problemima u THTR-u. Prije toga, 11. rujna 6., WDR radio je izvijestio o THTR-u u šesterodijelnoj seriji "Burst nightmares" o skupim nuklearnim elektranama koje jedva da su isporučivale struju:

http://www.wdr5.de/sendungen/morgenecho/serienuebersicht/geplatzte-alp-traeume.html

***

vrh stranice

***

***

vrh stranice

***