| Stečaj reaktora - THTR 300 | THTR bilteni |
| Studije o THTR-u i još mnogo toga. | Popis kvarova THTR |
| Istraživanje HTR-a | Incident THTR u 'Spiegelu' |
THTR bilteni iz 2003
***
| 2023 | 2022 | 2021 | 2020 | ||
| 2019 | 2018 | 2017 | 2016 | 2015 | 2014 |
| 2013 | 2012 | 2011 | 2010 | 2009 | 2008 |
| 2007 | 2006 | 2005 | 2004 | 2003 | 2002 |
***
THTR bilten br. 81 ožujak 2003
Forschungszentrum Jülich pod vatrom
Ovaj dvojbeni istraživački centar je u javnosti kritiziran ne samo zbog kontroverznog razvoja i podrške za izgradnju THTR varijante modularnog reaktora s šljunčanim ležištem (PBMR) za Južnu Afriku, također pod crveno-zelenom vladom. HTR od 15 MW Arbeitsgemeinschaft Versuchsreaktor (AVR) Jülich ugašen je 1988. godine i sada bez prestanka izaziva naslovnice i skandale. "Süddeutsche Zeitung" napisao je 15. veljače 2. u svojoj nacionalnoj rubrici:
“Neugledna zgrada je u međuvremenu rezultirala neviđenom eksplozijom troškova za saveznu vladu: izvorno je reaktorski toranj, koji izvana podsjeća na veliki silos za žito, trebao biti zapečaćen za 39 milijuna eura. Ali sada račun iznosi više od 200 milijuna eura, a da radioaktivni otpad nije bio sigurno zapečaćen. Sada treba potpuno eliminirati jamu bez dna. Proračunski odbor Bundestaga jednoglasno je u četvrtak odobrio sporazum koji predviđa rušenje onoga što je nekoć bilo srce Jülichovog nuklearnog istraživanja. Očekivani troškovi: Još 200 milijuna eura, ne računajući troškove za nekadašnje završno skladište. (...)
Ono što je sigurno je da je najveća greška napravljena kada je tvornica zatvorena. Tada je Federalno ministarstvo istraživanja odobrilo ugovor s AVR-om od kojeg se revizorima digla kosa na glavi. Savezna vlada je uvjerila tvrtku da će pokriti gotovo sve troškove bez postavljanja rasporeda. Nakon toga su se dozvole otegle. Prošle su godine prije nego što su dokumenti dostavljeni nadležnom ministarstvu energetike NRW-a. "Papiri su dolazili u komadima", kažu iz ministarstva. 'Nismo imali iskustva s takvim radovima razgradnje',
brani se tehnički direktor AVR-a Siegbert Storch. Osim toga, ministarstvo je u više navrata tražilo dokumente te je trebalo zamijeniti vještaka. Rezultat: 'Ništa se nije dogodilo do 1994.', rekao je Storch.
Ipak, AVR je platio 100 djelatnika koji su godinama čekali na dozvole. 'Ne znam što su svi radili u prvih nekoliko godina' kaže Storch, koji se AVR-u pridružio tek kasnije. (Možda su radili istraživanje o THTR-u za Južnu Afriku; dosta izvješća na relevantnom web-stranici FZJ-a napisano je izričito u to vrijeme. - THTR-RB) Moglo se baviti samo 'ponavljajućim testovima na reaktorskom sustavu' i 'popravcima '. Ruševine koštaju oko 30 milijuna maraka godišnje. 'Milijuni ljudi bacani su ovdje u tišini iz godine u godinu, a da se savezna vlada nije primijetila', kaže nuklearni stručnjak koji je svojedobno sudjelovao u odobravanju pečata reaktora. Odgovorni ministar istraživanja u to vrijeme Heinz Riesenhuber (CDU) također priznaje da se radi o 'očito nesretnom ugovoru'. (...)
Čak i kasnije, AVR se izgubio u džungli nuklearnog zakona. Kada je 1994. konačno data dozvola i prikupljeni gorive elemente reaktora veličine teniske loptice, pokazalo se da FZJ uopće nema dozvolu za to. Sve je to morala paziti i plaćati savezna vlada. “Nemamo zakonskih opcija protiv suboraca”, poručuju iz Federalnog ministarstva istraživanja. Stručnjaci koji sudjeluju sumnjaju da duga neaktivnost savezne vlade nije bila slučajnost. Suočavanje s problemom nije bilo nimalo poželjno sve dok se još vjerovalo u budućnost nuklearne energije.
To se promijenilo tek kada je crveno-zelena došla na vlast 1998. godine. Dvije godine kasnije odlučeno je da se reaktor potpuno demontira. Nakon namjere uslijedila je dugotrajna natezanja tko bi trebao platiti projekt. Federalni ured za reviziju sada očekuje daljnje troškove od 300 milijuna eura, a NRW čak pretpostavlja 400 do 450 milijuna eura. Jedino što je jasno je da će glavninu troškova i dalje snositi savezna vlada. Berlin i Düsseldorf brzo su se dogovorili oko podjele troškova od 70 prema 30, a bivši operater AVR, amalgamacija 15 općinskih komunalnih poduzeća, dao je ukupno 15 milijuna eura. Energetske tvrtke bi imale koristi od istraživanja, a zatim bi predale skupe nuklearne ruševine saveznoj vladi, prema Ministarstvu istraživanja. Međutim, nema nikakvih mjera protiv 15 komunalnih poduzeća, od kojih su neka u vlasništvu energetskih divova poput RWE-a ili EON-a.
Povijest istraživačkog reaktora nikako neće završiti s planom rušenja koji je sada odobren u proračunima. Stručnjaci iz Energiewerke Nord (EWN) u državnom vlasništvu imaju rok do 2012. godine za demontažu. Šef EWN-a Dieter Rittscher vidi ovo kao 'jedan od najtežih zadataka koje smo ikada imali'. "Reaktor je apsolutno jedinstven", kaže Rittscher. Njegovi zaposlenici mogu očekivati da će se radioaktivna prašina i kontaminirani dijelovi strojeva izvući iz uskog i krivog nuklearnog reaktora pod visokim izlaganjem radijaciji. Glavni problem, jezgra reaktora, ostat će u Jülichu – kao ružan suvenir. Posebna dizalica treba podići konstrukciju od 1700 tona iz zgrade kako bi je zazidala u blizini. Nakon 40 do 50 godina, prema Rittscheru, možete vidjeti kako se konačno možete nositi sa blistavim čudovištem."
Državna vlada odgovorila je na zahtjev BI |
Tek 20. veljače 2. dobili smo odgovor od vlade NRW države na mali upit Rüdigera Sagela o istraživačkom centru Jülich i njegovoj nuklearnoj predanosti Južnoj Africi (vidi THTR-RB 2003). Dok se ovaj dokument već 80 dana prije toga širio po raznim novinskim uredima, državna vlada, kao pokretač pitanja, posljednja nas je obavijestila i dodala nekoliko redaka: „Budući da veliki broj tvrtki u SAD-u, Japanu ili Europa su mogući partneri u tehnološkoj suradnji, Vaš zahtjev za popisom postojećih partnera mogao bi ispuniti samo ESKOM. Ministarstvo znanosti i istraživanja nema vlastitih podataka. Predmetne sigurnosne analize odgovaraju statutarnom mandatu istraživačkog centra. Oni nisu u suprotnosti ni sa zakonom o urednom prestanku korištenja nuklearne energije, niti s konsenzusnim sporazumom s energentima. Posebno istraživanje sigurnosti ne bi trebao biti ometen sporazumom o 'nuklearnom postupnom ukidanju'."
Saopćenje BI-ja na odgovore državne vlasti:Jedan nerazuman namet! |
- Forschungszentrum Jülich (FZJ) podržava i ubrzava izgradnju novih nuklearnih elektrana uz odobrenje dvije crveno-zelene vlade.
Osnova za desetljeća razvoja visokotemperaturnog reaktora (HTR) ne temelji se na trenutno plaćenoj narudžbi iz Južne Afrike, već se temelji na činjenici da je ovaj istraživački centar izgrađen, održavan i financiran u tu svrhu javna sredstva.
Budući da je javna kontrola sadržajne orijentacije istraživačkog rada pod crveno-zelenim vladama u saveznim i državnim vladama očito bila krajnje neadekvatna, vlada NRW sada se mora dobro suočiti s lošom igrom u svom odgovoru na maleno pitanje zastupnika Rüdigera Sagela i neovlaštena nuklearna politika FZJ-a nakon toga odmiču.
Zanimljivo je da se dvije crveno-zelene vlade pomire s činjenicom da se istraživački centar pod njihovom kontrolom umišlja da ide smjerom koji je dijametralno suprotan službenoj vladinoj politici.
- "Sigurnosno istraživanje" je fleksibilan pojam
Državna vlada Sjeverne Rajne-Vestfalije slaže se s jezikom Jülicha da se njezino financiranje HTR-a odnosi samo na legitimno istraživanje sigurnosti reaktora.
Prema informacijama koje je FZJ objavio na internetu, ne samo da se ispituju sigurnosna svojstva visokotemperaturnih reaktora, već i "tehnički potencijal" kao i u području "tehnologije procesa i komponenti" i " automatsko odvođenje preostale topline”.
Državna vlast očito prihvaća Jülichov argument da u konačnici sve u području nuklearnih istraživanja mora na neki način služiti sigurnosti i stoga je dovoljno pustiti sve aktivnosti pod krovnim pojmom "sigurnosno istraživanje". Državna vlada ne navodi posebna ograničenja u pogledu toga gdje sigurnosna istraživanja počinju i gdje završavaju.
- Uran iz reaktora visoke temperature može se koristiti kao nuklearno oružje.
Državna vlada tvrdi da korišteni nisko obogaćeni uran nije prikladan za nuklearno oružje. Činjenica je da uran u gorivnim elementima nekoliko puta migrira kroz reaktor i sve više se obogaćuje. Operateri BBC i HRB pišu u svojoj brošuri “Naš visokotemperaturni reaktor THTR 300 je izašao online” (bez datuma) o svojstvima HTR-a: “Čestice goriva mogu istovremeno sadržavati fisijsku tvar uranij i tvar za razmnožavanje torij ; ovo samo po sebi nije fisivno, nego se pretvara u visokokvalitetni fisijski uran dok reaktor radi
tako pridonosi stvaranju moći. (...) Fleksibilnost u opskrbi gorivom korištenjem urana s visokim, srednjim ili niskim obogaćivanjem. S kugličnim reaktorom moguće je promijeniti ciklus goriva tijekom rada."
Nadalje, krajnje je upitno kako netransfer urana, na koji se poziva državna vlada, treba uskladiti s južnoafričkim deklariranim ciljem izvoza HTR-a.
- ESKOM: Dvojbeni i kontroverzni partner Jülicha.
Južnoafrička tvrtka za opskrbu energijom ESKOM, koja je, prema državnoj vladi, uključena u razvoj THTR varijante modularnog reaktora s šljunčanim krevetom (PBMR), kritizirana je diljem svijeta:
“Osamdesetih godina prošlog stoljeća, ključno poduzeće režima razvilo se u državu u državi. Zadržavala je vlastitu oružanu miliciju koja je koristila krvavo nasilje protiv protivnika aparthejda, a također je bila uključena u građanski rat početkom 4-ih. U to vrijeme ESKOM je proizvodio tri četvrtine ukupne električne energije u Južnoj Africi. (...) Od kraja aparthejda ESKOM je na električnu mrežu priključio preko 10 milijuna kućanstava. U istom razdoblju tvrtka je privremeno isključila struju za 25 milijuna Južnoafrikanaca jer nisu mogli platiti nerazumno visoke tarife. Za razliku od toga, veleprodajne cijene koje ESKOM odobrava industriji rudarstva i čelika najniže su u svijetu – dodatni poticaj za izgradnju kogeneracijskih postrojenja s visokim emisijama ugljičnog dioksida. Tvrtka ulaže 2002 puta više novca u nuklearnu energiju nego u obnovljive izvore energije i, uz blagoslov Svjetske banke i Nepada, uključena je u mega-projekte diljem Afrike poput izgradnje gigantskih hidroelektrana, odnosno u Angoli, Bocvana, Kamerun, Demokratska Republika Kongo, Gana, Mali, Mozambik, Svaziland, Tanzanija i Zambija. "(Iz:" Le Monde diplomatique ", prosinac XNUMX.)
Od takve tvrtke teško se može očekivati odgovorno postupanje s vrlo opasnom nuklearnom energijom. Jasno je da FZJ nije baš izbirljiv u odabiru partnera za suradnju.
- FZJ pokušava izbjeći odgovornost za vlastito nuklearno nasljeđe.
Rušenje HTR Jülich, koji je ugašen prije 15 godina, košta najmanje 200 milijuna eura. Arbeitsgemeinschaft Versuchsreaktor (AVR) Jülich posljednjih se godina povukao s pozicije da nije odgovoran za zbrinjavanje atomskih ruševina. Takvo je ponašanje trebalo izazvati velike sumnje u vladi savezne pokrajine Sjeverne Rajne-Vestfalije i saveznoj vladi o ozbiljnosti ove tvrtke te je trebalo dovesti do preciznije kontrole operacija nuklearnog istraživanja u Jülichu.
- Zahtijevamo istražno povjerenstvo i hitno zaustavljanje istraživanja HTR-a.
Budući da ni državna vlada Sjeverne Rajne-Vestfalije, savezna vlada, niti Helmholtz udruga njemačkih istraživačkih instituta u prošlosti nisu mogli stvarno pratiti FZJ, zahtijevamo osnivanje parlamentarnog istražnog odbora uz pomoć neutralnih stručnjaci za provjeru jesu li u prošlosti kršeni postojeći zakoni i propisi. U tom kontekstu tražimo objavu svih ugovora, sporazuma, dokumenata i rezultata rada koji se odnose na istraživanje i razvoj HTR-a u Jülichu. Financiranje HTR-a treba odmah prekinuti! (skraćena verzija)
WA izdavač: Ippen bizarre |
Prošle je godine Hessischer Rundfunk izvijestio o svom programu „Glavna kultura!“: „To je već godinama najveće spajanje na njemačkom novinskom tržištu. Poznata Hessisch Niedersächsische Allgemeine (HNA) ide u Ippen Group: u medijsku grupu koja uključuje Münchner Merkur, tz i Offenbach Post. (...) Još je potpuno otvoreno hoće li konzervativni izdavač Ippen promijeniti i politički smjer socijaldemokratske HNA (naklada: 230.000, THTR-RB). Dao je našem novinaru barem naslutiti svoju informacijsku politiku i način razmišljanja.... (...) Koju će liniju kontrolirati Ippen u Kasselu? Na naš zahtjev za intervju odgovoreno je katalogom bizarnih uvjeta: filmska dozvola vrijedi samo za njegov ured, a ne za izdavača. U članku je potrebno spomenuti antologiju pjesama koju je objavio Ippen - "Des Sommers last Rosen", a pitanja se moraju ugrubo navesti prije toga. Neobične zahtjeve, 'glavna stvar kulture' ionako je prihvatila. Ippen je rekao prvo na... a onda opet od."
Nastavak članka iz THTR-Rundbrief br: 78 Prvo izdanje od |
Kroz mnoga pitanja, detaljna studija nenasilnog, izravnog djelovanja i građanskog neposluha bila je iznimno važna, jer se za nas kao građansku inicijativu sve više postavljalo pitanje kako se THTR ipak može zaustaviti.
Nakon djelovanja Mahatme Gandhija i pokreta masovne revolucije, diljem Njemačke su se pojavile grupe koje su smanjivale svoje račune za struju za 10% sve dok su nuklearne elektrane izgrađene ili rade tim novcem. Dok su brojni ljudi koji su odbijali platiti struju izveli ovaj čin građanskog neposluha u susjednom Dortmundu, u Hammu je nažalost bilo samo nekoliko kućanstava. Budući da je odgovorni urednik, Siegbert Künzel, bio "potpuni protivnik" koji je odbijao ne samo ratnu nego i civilnu službu, bilo je vrlo očito da se u ovom časopisu više fokusira na rat i vojsku. To se nije dogodilo apstraktno, već specifično u odnosu na Hamma. Radilo se o kontroli katastrofa i ratnim pripremama, mogućem nuklearnom oružju u blizini Hamma i cilju zone bez nuklearnog oružja. Izvještaji o prosvjedima, mobilnoj mirovnoj izložbi "Šutnjom za mir" ili akcijama ("Kako je golub dospio u bunker?") pokazali su kao primjere da se protiv rata i nasilja na lokalnoj razini može puno učiniti. Početkom osamdesetih godina 80. stoljeća i “Zeleni čekić” postaje dio novoformiranog, velikog mirovnog pokreta.
U "Zelenom čekiću" se od samog početka govorilo o desnim kretanjima u ekološkom pokretu. Primjerice o Herbertu Gruhlu, koji je propagirao svojevrsnu eko-diktaturu. Kroz recenzije knjiga eko-anarhiste Bookchina, reference na knjige kao što su "Zašto još uvijek u parlamentima?", "Slobodni socijalizam", "Izravna akcija" i pretisci časopisa "Graswurzelrevolution", urednici su postavili naglaske koji su rezultirali jačanje pokreta građanske inicijative usmjerenog na djelovanje .
Zeleni, koji su osnovani tek 1979., nekoliko puta su se izjasnili kroz izvještaje i intervju. U pojedinim tekstovima urednici su ukazivali na temeljne razlike između građanskih inicijativa i stranke Zeleni. No, ustanovila je da su politički ciljevi u sadržajnom smislu isti za obje političke skupine – to su još bila vremena! Način na koji su Zeleni politički djelovali već su kritizirali članovi uredničkog tima: "Pristaše Zelene stranke i dalje tvrde da su saborska ruka građanskih inicijativa. Suradnja s BI-om i izbornom jedinicom Zelenih je iznimno siromašan Da, može se steći dojam da su ostale organizacije za zaštitu okoliša Zelenoj stranci važne samo utoliko što predstavljaju biračko tijelo koje se može proizvoljno iskoristiti.. Kakav je poticaj Zelenoj stranci dala ovdje u Hammu da probudi ekološku svijest među stanovništvom? - Nikakve! Ali sve više ljudi su se dali odvratiti besposlenim spekulacijama o postocima i igrama brojeva da samostalno interveniraju tamo gdje postoje polazišta" (iz br. 12, 1980.).
U posljednjim je izdanjima ustrojena kulturna sekcija, uglavnom tiskanjem pjesama i pripremanjem tjedna kulture. Retrospektivno se može ustvrditi da "Zeleni čekić" s ukupno 23 izdanja u godinama 1977. do 1982. i nakladom od uglavnom 500 primjeraka u gradu sa 170.000 stanovnika nije mogao biti jaka protuteža monopolskoj štampi čekića u čisto kvantitativnim terminima. No, to je bio uspješan pokušaj da se kod drugih ljudi probudi interes za nastajajući pokret zaštite okoliša, da se postojeće grupe dovedu u razgovor i da se osnovna znanja usidre u krugovima simpatizera. Nije bez razloga da neki od čitatelja i urednika ovog malog lista danas igraju ne baš beznačajnu ulogu u Hammovoj lokalnoj politici.
No priča o "Der Grüne Hammeru" tu ne završava. Godine 1984., bivši član uredništva i član okružnog vijeća Hamm-Uentrop (1984. do 1989.), Horst Blume, oživio je ove novine kao okružne novine Zelene alternativne liste za okrug Hamm-Uentrop. Ova zajednica birača, sastavljena od raznih građanskih inicijativa i Zelenih, kandidirala se na lokalnim izborima u Hammu. Kao besplatno emitiranje, distribuirane su četiri novine od 1984. do 1986. u nakladi do 8.000 primjeraka gotovo posvuda u Uentropu. Uz program lokalnih izbora, sadržavao je i vrlo oštre i polemičke izjave s etabliranim strankama. Zaštita okoliša i kritika THTR-a bile su glavne teme. No, nije izostala ni socijalna politika. Članak "Nema jeftinih plaća za radničke primatelje socijalne pomoći" (br. 3, 1985.) vjerojatno nije izgubio nimalo na svojoj aktualnosti. Godine 1989. nova urednička skupina ponovno je objavila peto izdanje. Ovaj put predstaviti program lokalnih izbora i kandidate Zelenih u Hamm-Uentropu.
Horst cvijet (Bivši član uredničkog tima "Zelenog čekića")
***
vrh stranice |
***
Apel za donacije- THTR-Rundbrief izdaje 'BI Umwelt Hamm e. V. ' izdana i financirana donacijama. - THTR-Rundbrief je u međuvremenu postao vrlo zapažen informativni medij. Međutim, postoje stalni troškovi zbog proširenja web stranice i tiskanja dodatnih informativnih listova. - THTR-Rundbrief istražuje i izvještava detaljno. Da bismo to mogli, ovisimo o donacijama. Sretni smo zbog svake donacije! Donacije račun:BI zaštita okoliša Hamm |
***
| vrh stranice |
***
