Stečaj reaktora - THTR 300 THTR bilteni
Studije o THTR-u i još mnogo toga. Popis kvarova THTR
Istraživanje HTR-a Incident THTR u 'Spiegelu'

THTR bilteni iz 2010

***


    2023 2022 2021 2020
2019 2018 2017 2016 2015 2014
2013 2012 2011 2010 2009 2008
2007 2006 2005 2004 2003 2002

***

Bilten THTR-a br. 132, srpanj 2010


Inhalt:

Južna Afrika: svjetski prvak u otpadu?

Nuklearno postrojenje Angra 3, Brazil

HTR planiran u Poljskoj?

Herter: Marcig desno


Južna Afrika: svjetski prvak u otpadu?

Bez obzira je li THTR ili PBMR, ovaj reaktor je bio i jest mrtav konjRazvoj modularnog reaktora s šljunčanim slojem (PBMR) u Južnoj Africi koštao je oko milijardu eura posljednjih godina. To je 70 posto troškova izgradnje novih FIFA stadiona za Svjetsko prvenstvo (1). Unatoč golemom korištenju sredstava, pokušaj izgradnje visokotemperaturnog reaktora u Africi završio je fijaskom.

Već u siječnju 2009. radioaktivni sferni gorivi elementi za PBMR, proizvedeni u Južnoj Africi uz njemačku pomoć, otpremljeni su u SAD kako bi se tamo nastavilo eksperimentirati (2). Radna snaga poludržavne tvrtke PBMR bit će smanjena s 2010 na 800 do kraja 200. godine. U međuvremenu su mnogi zaposlenici odustali i potražili nove poslove u drugim zemljama.

U lipnju 2010. godine najavljeno je da će se broj zaposlenika ponovno smanjiti na smiješnih 25 kako bi mogli nastaviti postojati kao njegovana tvrtka za poštanski sandučić i održavati rudimentarno znanje barem sljedeće godine ili dvije s nizak proračun (3).

Gomila nedostataka i problema

Južna Afrika mora spasiti. Siromaštvo, AIDS i kriminal muče zemlju. Svugdje nedostaje novca. Novih investitora za kontroverzni projekt nema na vidiku. U međuvremenu, rasipanje i loše upravljanje povezani s razvojem PBMR-a otvoreno se kritizira i raspravlja u medijima. "Mail & Guardian Online" (4) je u travnju 2010. naveo niz organizacijskih problema i nedostataka u razvoju PBMR-a: - Sporovi između upravitelja PBMR-a i nuklearnog nadzornog tijela, neovlaštene dodjele, nerealne primjene. - Ugovorni partneri često su prelazili dogovoreni proračun. - Kako bi naveli druge zemlje u bankrot, menadžeri PBMR-a su mnogo putovali po cijelom svijetu; posjećeni su najskuplji hoteli. Menadžer Ferreira je naveo da su putni troškovi "samo" činili manje od 1 posto prijašnjih troškova PBMR-a. Ne baš 10 milijuna eura putnih troškova sigurno nije malo. – Umjetno je povećan broj zaposlenih jer se moraju poštivati ​​antidiskriminacijske mjere propisane u Južnoj Africi. Umjesto 800 zaposlenih, bilo bi dovoljno 300 do 400. - Metode bivšeg glavnog menadžera Jaca Krieka bile su kontroverzne jer se nije mogao nositi s brojnim sukobima interesa. - Čak je i Johan Slabbert, glavni tehnološki direktor PBMR-a, priznao da je južnoafrička nuklearna industrija još uvijek previše nerazvijena da bi se nosila sa zahtjevnim projektom poput reaktora na visokim temperaturama.

Povlačenje iz stečajnog reaktora

Južnoafrička ministrica Barbara Hogan dala je tijekom parlamentarne rasprave (5) da je planirani projekt PBMR dospio tek u fazu istraživanja i razvoja i da je još daleko od završetka pravog reaktora. Unatoč tim zastojima, po Vašem mišljenju, energetska politika bi se u budućnosti trebala temeljiti na nuklearnim modelima. To će tada vjerojatno biti reaktori s vodom pod pritiskom.

1. lipnja 2010. južnoafričko nuklearno nadzorno tijelo obavijestilo je parlament da je tvrtka PBMR povukla zahtjev za izgradnju reaktora na visokim temperaturama (6)! To je najavilo, nadamo se, konačni oproštaj od reaktorske linije koju su predstavnici United Electricity Worksa (VEW) iz Dortmunda učinili ugodnim tadašnjem kriminalnom režimu tijekom ere apartheida. Uostalom, Južna Afrika sada ima prednost u odnosu na SRG: nema ruševine blistavog reaktora poput THTR Hamm, o čijem se nuklearnom otpadu treba brinuti tisućama godina.

S reaktorom sa šljunčanim slojem u Južnoj Africi, važan prestižni objekt izmakao je iz ruku depresivne nuklearne zajednice. "18. Međunarodna konferencija o tehnologiji visokotemperaturnih reaktora HTR" planirana za 20.-5. listopada u Pragu u početku je bila na rubu s obzirom na posljednja događanja, ali će se ipak održati sa smanjenim programom (7). Sada je vrijeme da atomisti “ližu rane”.

Napomene:

  1. "Fin24" od 26
  2. Pogledajte "THTR-Rundbrief" Ne. 131, "PBMR: Pretposljednji kontingent - s Obaminim dolarima!"
  3. "Inženjerske vijesti" od 4
  4. "Mail & Guardian Online" od 23. travnja 4
  5. Aus: http://www.pmg.org.za/briefing/20100415-minister-public-enterprises-media-briefing-budget-speech
  6. Vidi 3
  7. Pogledajte: www.htr2010.eu

Nuklearno postrojenje "Angra 3", Brazil:

Na Westerwelleu do nuklearnih nacista i natrag

vrh straniceDo vrha stranice - www.reaktorpleite.de -

Kada je ministar vanjskih poslova Guido Westerwelle u ožujku 2010. posjetio Južnu Ameriku, u početku nije bilo ništa posebno što su ga pratili brojni predstavnici korporacija kako bi pokrenuo nove poslove. I mnogi drugi šefovi vlada i ministri to su radili i prije. Također nikoga neće začuditi da Westerwelle rado pomaže nuklearnoj industriji da dobije nove ugovore u inozemstvu. Začuđujuće je, međutim, kako jednostavno Westerwelle djeluje unutar povijesnih kontinuiteta koji sežu do vremena fašizma kada su njemački nacistički znanstvenici provodili nuklearna istraživanja za "konačnu pobjedu".

2,5 milijardi eura jamstva Hermesa

"Westerwelle je vodio 'masovnu' kampanju za nuklearnu industriju i 'potpuno potvrdio' njemačko-brazilski nuklearni sporazum iz 1975.", citira TAZ (1) Ulrich Gräber, prateći direktor francusko-njemačke nuklearne tvrtke Areva, u kojoj Siemens drži trećinu dionica. Između ostalog, radi se o daljnjoj izgradnji brazilske peći Angra 3 tvrtke Areva/Siemens i 2,5 milijardi Hermes jamstva njemačke države za ovaj kontroverzni projekt. Kontroverzno "ne samo zato što Brazil odbija potpisati Dodatni protokol uz Ugovor o neširenju nuklearnog oružja. Ali i zato što u zemlji nema neovisnog nuklearnog regulatora" (2). Brazil sada sebe vidi kao globalnog igrača u nuklearnoj politici i pokušava se istaknuti kao posrednik u iranskom sukobu – sa svojim interesima.

Od 1964. do 1985. Brazilom je vladala vojna diktatura. U Angri, od svih mjesta, jedinom području podložnom potresima u Brazilu, trebala su biti izgrađena tri nuklearna reaktora. "Niti su mještanima priznata zemljišna prava, niti je bilo otvorene rasprave sa stanovništvom" (3) izvijestio je čelnik ekološke organizacije SAPE, Rafael Ribeiro. "Nuklearna elektrana Angra 1 koštala je 2 milijardi dolara; Angra 14 koštala je još XNUMX milijardi dolara" (4) Greenpeace je kvantificirao troškove.

Vojna diktatura, represija i dug

Ekonomski gledano, Angra 1 i 2 bile su katastrofa za teško zaduženi Brazil. "Vrijednost njemačko-brazilskog nuklearnog paketa dosegla je oko 1979 milijardi dolara 45. Kako bi se taj iznos mogao platiti s obzirom na visok dug zemlje, vlada u Bonnu vjerojatno nije razmišljala; samo o financiranju prvog činilo se da je reaktor koji će se graditi u Angri osiguran"(5). Čak i pod diktaturom generala "Alemana" Geisela, bilo je kritika nuklearnog sporazuma stoljeća. Ali to je potisnuto: "Tiskanje treba cenzurirati. Borbena sredstva izvoznih kartela njemačke elektroindustrije sa sjedištem u Lausannei - IEA - počela su financirati brazilsku represiju. Geiselova diktatura bila je omiljeno dijete njemačkih korporacija. Peter von Siemens posjetio je diktator u Brasiliji osobno" (6).

Vrijeme izgradnje za Angra 2 bilo je 25 godina! Peć je završena tek 2000. godine. "Angra 3 počela je 1984. godine. Ukinuta je dvije godine kasnije. Od tada su komponente pohranjene u tropskom pakiranju i koštaju 15 milijuna eura godišnje" (7). Upravo ovi dijelovi ruševina koji su natopljeni konzervansom sada će se ponovno reanimirati kao rezultat Westerwelleovog putovanja.

Genscherovim stopama: Nuklearno-liberalni kontinuiteti

Tijekom svojih obilazaka nuklearne podrške, Westerwelle slijedi stopama svog liberalnog prethodnika Hansa-Dietricha Genschera, koji je bio ministar unutarnjih poslova od 1969. do 1974., a potom ministar vanjskih poslova do 1992. godine. Genscher je kao ministar unutarnjih poslova bio odgovoran i za "mjere zaštite okoliša". Za to vrijeme, 1972. godine, šezdesetak časnika brazilske vojne diktature posjetilo je centar za nuklearna istraživanja u Jülichu, gdje su se puštale u rad uranove centrifuge i školovali brazilski znanstvenici. Tri godine kasnije, ministar vanjskih poslova Genscher i njegov brazilski kolega Azeredo da Silveire potpisali su njemačko-brazilski nuklearni sporazum, koji je uključivao osam reaktora, obogaćivanje i ponovnu preradu urana. Godine 1976. sklopljen je ugovor o financiranju s kreditnom zaštitom putem jamstava Hermesa od strane Njemačke. Juntachef Geisel je 1978. također izrazio interes za THTR tijekom posjeta Bonnu.

Cilj: nuklearno oružje

Nova trojkaBrazil ima šesto najveće nalazište urana na svijetu i ukupno milijardu dolara u tehnologijama ponovne obrade. Ne samo za smanjenje troškova obogaćivanja urana za 30 posto, već i za izradu atomskih bombi. Tijekom inspekcije Međunarodne agencije za atomsku energiju IAEA u postrojenju za obogaćivanje urana Resende 160 kilometara od Rio de Janeira, inspektori nisu imali pristup središnjim dijelovima elektrane 2004. (8). "Dok je Iran pod ogromnim pritiskom zapadnih sila pod vodstvom SAD-a zbog svog nuklearnog programa, Brazil otvara centar za obogaćivanje urana bez ikakve uvrede. (...) Brazil je na putu koji je vrlo sličan onom kod Irana. Iran je sličan, ali Iran privlači svu pažnju" (9).

Nacistički znanstvenici pomažu u izgradnji brazilskog nuklearnog programa

SRJ je 1967. pokazala kako se varati oko temeljite međunarodne nuklearne kontrole kada je došlo do odgađanja potpisivanja Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja i njegovog slabljenja za SRG kroz restriktivne dodatne klauzule. Robert Jungk je u svojoj knjizi "Atomstaat" napisao: "Od početka, Savezna Republika Njemačka pružala je najoštriji otpor intenzivnim inspekcijskim mjerama, kakve je Washington želio provesti" (10).

Genscher, koji je i sam bio dugogodišnji član njemačkog atomskog foruma, bio je blizak prijatelj s Karlom Winnackerom, koji je bio generalni direktor ozloglašenog IG Farbena tijekom Drugog svjetskog rata (11). Nakon 1945. Winnacker je postao predsjednik njemačkog atomskog foruma i vodeći član raznih drugih atomskih komisija. U tom svojstvu razradio je ograničenja pod kojima je SRG konačno potpisala Ugovor o neširenju nuklearnog oružja 1969. godine.

Brazilski povjesničar Otto Buchsbaum ovako opisuje pretpovijest nuklearne suradnje između nacističke Njemačke i Brazila i ulogu Karla Winnackera:

"10. i 11. kolovoza 1944.: njemački poslovni čelnici i nacistički stručnjaci sastaju se u Strasbourgu u hotelu Maison Rouge. Rasprava o tome što se može učiniti u Njemačkoj s obzirom na neizbježni poraz. Kako upravljati njemačkom industrijom, bankama, nacističkim kadrovima i moći strukture Kako spasiti istraživanja - posebno nuklearna i raketna istraživanja - za budući njemački Reich Mobilizirana su sredstva u međunarodnim valutama, zlato i dijamanti SS-a, uglavnom dolazili iz koncentracijskih logora, sve zajedno više od 500 milijuna dolara - sve je bilo planirano , kako bi se moglo odvesti u inozemstvo da se tamo kupe nekretnine, osnivaju tvrtke i organiziraju pomoć nacističkim izbjeglicama.Njemački znanstvenici planirali su tko bi mogao riskirati ostanak u Njemačkoj, a tko bježati. (...) Uključujući: (...) Karl Winnacker, Wilhelm Groth (...)"(12).

8 godina nakon 2. svjetskog rata SRJ je već gradila nove uranske centrifuge!

Već 1946. brazilski admiral i fizičar Avaro Alberto, nakon konzultacija sa svojom vladom, stupio je u kontakt s njemačkim vlastima kako bi stekao posjed atomske tehnologije. Godine 1953. general je ponovno otputovao u Njemačku, gdje je studirao, i susreo se s bivšim pripadnikom SA Wilhelmom Grothom, koji je kasnije postao vođa radne grupe u nuklearnom istraživačkom postrojenju Jülich. "Njemačko atomsko istraživanje, koje su saveznički 'zahtjevi zamalo zatvorili', moglo se nastaviti samo uz velike poteškoće. Činilo se da je admiral bio 'spasitelj' - kaže se da mu je profesor Groth rekao:' Uzmi novac i napravit ćemo prototipove. Odlazimo kasnije, idemo u Brazil i tamo ćemo praviti opremu.' (...)

Admiral se vratio u Brazil i tamo tražio potrebna sredstva. Umjesto službenog ugovora o prodaji, njemački partneri tražili su 80.000 američkih dolara za financiranje projekta u navodne istraživačke svrhe. (...) Njemačko-južnoamerička banka prebacila je 80.000 dolara na račun Instituta za fiziku i kemiju Sveučilišta u Bonnu. Osigurano je financiranje triju centrifuga s uranom. Dijelovi centrifuga izgrađeni su na različitim mjestima. Međutim, nakon što su ultracentrifuge bile dovršene, morale su biti otpremljene u Brazil. Stoga se admiral potajno obratio brazilskom ministarstvu vanjskih poslova. No, manje od 12 sati kasnije, centrifuge su zaplijenjene: osigurala ih je pojačana vojna prisutnost Vojnog odbora za sigurnost. (...)

Ultracentrifuge su ostale u Göttingenu, gdje ih je dovršila radna skupina za fiziku reaktora. Tek nakon završetka okupacije, za vrijeme mandata Franz-Josefa Straussa kao prvog saveznog ministra za atomska pitanja, centrifuge su konačno stigle do Brazila." (13). Nedugo prije toga, u siječnju 1956., Karl Winnacker je postao zamjenik predsjednika atomske komisije koju je osnovao Strauss. Nije daleko odavde do naknadne nuklearne suradnje između Brazila i nacističkih znanstvenika u nuklearnim istraživačkim centrima u Jülichu i Karlsruheu 60-ih i 70-ih. O tome smo detaljno izvijestili u tri izdanja THTR-Rundbrief-a (14). Krug se zatvara kada bivši nacistički Winnacker ukaže na ministra vanjskih poslova Dietricha Genschera na pravom nuklearnom putu, a on zauzvrat užareno gorivo prepusti svom nasljedniku Guidu Westerwelleu.

Crveno-zeleno sjaji!

Između je mali razmak od 9 godina crveno-zeleno. Što se dogodilo za to vrijeme? 2004. istekla su jamstva Hermesa za nuklearne projekte i trebala su se ili ukinuti ili obnoviti. No ministar vanjskih poslova Joschka Fischer, koji je uvijek dobar prema korporacijama, blokirao je dosljednu akciju protiv spornog nuklearnog sporazuma i poslao ljubaznu, pravno potpuno neobvezujuću diplomatsku notu Brazilu (15). Prilika da se stane na kraj nuklearnom duhu bila je uzaludna. Tko bi očekivao nešto drugo? - Šest godina kasnije, Zeleni su u oporbi, uzbuđenje oko novih jamstava Hermesa odjednom je golemo, a zelena zastupnica Bundestaga Ute Koczy postavlja pitanje (16), kojim je Joschka u prošlosti mahao ne trepnuvši kapkom. Ne biste trebali remetiti dobro poslovanje nuklearne industrije, inače nećete dugo biti ministar vanjskih poslova.

Arijske atomske bombe?

Federalno ministarstvo gospodarstva naručilo je od poludržavnog Instituta Istec stručno mišljenje za Angru 3 i dobilo željeni rezultat: Agra 3 bi trebala biti sigurna. Organizacije za zaštitu okoliša "Urgewald" i Greenpeace izvješće smatraju fragmentarnim i nesustavnim te traže opoziv obveze za izvozni kredit. Ali navodno civilna nuklearna energija podređena je vojsci. Brazilsko obogaćivanje urana omogućuje izgradnju atomskih bombi i uzvišenih, autoritarnih fantazija o svemoći koje su fašisti u Njemačkoj već imali. "1986. godine otkrivena je umjetna rupa duboka 320 metara u bazi zračnih snaga u planinama Cachimbo u Para, koja ima potpuno iste karakteristike kao što je potrebno za podzemno poligon za testiranje atomske bombe" (17).

Predsjednik Lula da Silva, kojeg mnogi mediji nazivaju "umjerenom ljevicom", vlada Brazilom od 2002. godine. On vlada gotovo svim važnim ekološkim i društvenim pitanjima protiv elementarnih interesa velike većine ljudi. Jasno je dao do znanja kakav je bio njegov intelektualni horizont kada još nije bio u vladinom uredu: "Hitler je pogriješio, ali imao je nešto čemu se divim u čovjeku - ovu vatru da se uključi kako bi nešto postigao. Što radim diviti se spremnosti, snazi, predanosti"(18).

Hitlerov “Mein Kampf” dobro se prodaje u Brazilu. "Nimalo iznenađujuće - jer je tropska zemlja obilježena antisemitizmom, nudi utočište brojnim ratnim zločincima i ima osjetno velik broj simpatizera Hitlera. Nemali broj Brazilaca ima službena imena poput Hitlera, Himmlera ili Eichmanna" (19). I ovdje dolazimo do punog kruga.

Napomene:

  1. TAZ od 13
  2. Petak, 18. ožujka 3
  3. Nova Njemačka od 9
  4. Nova Njemačka od 19
  5. Kurt Rudolf Mirow u "Dijagnozama", br. 10, 1981., str. 15
  6. Vidi pod 5.
  7. TAZ od 29
  8. Frankfurter Rundschau od 30. listopada 10. godine
  9. Junge Welt od 25
  10. Robert Jungk u "Der Atomstaat" (1977), stranica 153
  11. Otto Buchsbaum "Nuklearna moć i fašizam. Pretpovijest i pozadina njemačko-brazilskog nuklearnog sporazuma" (1980.), stranica 28
  12. Vidi pod 11., stranica 21
  13. "Njemački/brazilski posao s bombama", posebno izdanje "Latin America News" (1980.), stranice 14 i 15
  14. THTR kružni Ne. 112, Ne. 113, Ne. 114
  15. "Atomski ugovor samo malo raskinut", TAZ od 10. studenog 11
  16. TAZ od 21
  17. Vidi pod 4.
  18. Deutschlandradio od 1. listopada 10
  19. Vidi pod 18.

HTR planiran u Poljskoj?

vrh straniceDo vrha stranice - www.reaktorpleite.de -

Od 2. do 6. svibnja 2010. u Freibergu se održao energetski kongres "4th Freiberg Conference" TU Bergakademie Freiberg. Osnovana 1765. godine kao centar za obuku rudara, dvije radne skupine na ovoj akademiji razmatrale su moguću primjenu visokotemperaturnih reaktora.

Imena govornika govore sama za sebe: Kugeler, Verendung, Lensa (svi iz FZJülicha), Hurtardo. Izvanredno je bilo sudjelovanje poljskih govornika Pienkowskog i Cetnara, koji su također govorili o HTR tehnologiji. Najnovija verzija zašto svijetu tako hitno treba HTR sada glasi: Žele spriječiti naftne katastrofe poput onih u Meksičkom zaljevu odricanjem od nafte i širenjem nuklearne energije (Freie Presse, 5. svibnja 5.).

Profesor nuklearne fizike Konrad Czerski u međuvremenu je izradio "argumentacijski dokument" s rektorom poljskog sveučilišta u Szczecinu (Stettin), Tarczynskim, koji predlaže izgradnju HTR-a u Zapadnom Pomeraniji kako bi ih spojio s elektranama na ugljen (Märkische Oderzeitung od 21. lipnja 6.).

Herter: Marcig desno

vrh straniceDo vrha stranice - www.reaktorpleite.de -

Novoizabrani zastupnik u državnom parlamentu Marc Herter, koji se ranije u javnosti predstavljao kao pametan-polulijevac, smatra se zvijezdom u usponu na socijaldemokratskom nebu, a čak mu je dopušteno sudjelovati u pratnji taktički ne svih- previše nadarena koalicijska poker runda s Hannelore Kraft. Novi stranački potpredsjednik dobio je 4,5 posto više prvih glasova od svog SPD-a.

marc haerter nije mogućeBudući da se teško može pretpostaviti da će dodatni glasovi doći u značajnom broju od birača CDU-a i FDP-a, upravo se oko 2.000 zelenih i 500 lijevih birača apsolutno nije moglo odreći navodno manjeg zla, a ne pridruženog. stranački kandidati koji odgovaraju izabranoj stranci s drugim glasom. Računica da se na ovaj način eventualno izabere ružičasto-crveno-zelena koalicija ili, od svega, učini nešto dobro s izborom člana stranke Hartz IV, pokazala se predvidljivom i kobnom greškom na drugom (!) Dan nakon izbora.

On je 11. svibnja 2010. u TAZ-u trubio: "'Mi imamo pravo na vodstvo.' No, čini se da stranački vice preferira semaforsku koaliciju s liberalima nego crveno-crveno-zeleni savez: 'Ne smijemo osloboditi FDP njegove državnopolitičke odgovornosti', naglašava Herter. Tako je bio jedan od prvih socijaldemokrata koji je nakon izbora ljevici dao hladno rame u javnim izjavama i jasno dao do znanja da bi radije surađivao s nuklearnim lobijem koji je posebno istaknut u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji (1) formirala bi koaliciju. Ne bi mu smetalo da koalira sa strankom u kojoj su mnogi etablirani nacistički divovi desetljećima (!)2). Socijalnija i ekološka alternativa koalicije sa strankom Ljevica (i Zelenima) bila je jednako nezamisliva za bivšeg predsjednika Jusa kao i za Hannelore Kraft, koja je nakon ijednog splitnog razgovora sa strankom Ljevicom pokušala namjerno i podmuklo razotkriti nevoljenog stranačko-političkog konkurenta u javnosti. Međutim, to se dogodilo toliko očito da je zapravo naštetilo SPD-u.

Budući da je narodnjačka stranka uništila SPD u njihovoj matičnoj zemlji izgubila je još 2,6 posto u usporedbi s neugodnim krahom 2005. i imala najgori izborni rezultat od postojanja SRG-a, njihovo nadmoćno pobjedničko vikanje nakon izbora izrodilo se u smiješan show nastup. Državna skupina NRW pripada najreakcionarnijem dijelu lokacijske šovinističke stranke Njemačke. Ovdje su se za vrijeme crveno-zelene koalicije od 1995. do 2005. održavala unutarstranačka natjecanja tko će postati državni prvaci u mučenju zelenila i ekolozima. Hannelore Kraft bila je političko udomljeno Clementovo dijete, koji je prije nekoliko godina napustio SPD jer mu se činilo da je previše "lijevo".

To je miljama daleko od Ypsilantijeve lijeve reformističke tvrdnje, koju je ružičasto-crveno-zelena koalicija ozbiljno pokušala. Svojim izjavama, Marc Herter se pozicionirao u NRW-SPD glavni tok betona. Zacrtan je njegov daljnji put; on će ići putem svih oportunista. - A hoće li birači "manjeg zla" ikada postupiti pametnije?

Napomene:

  1. Pogledajte "THTR-Rundbrief" Ne. 110, Nr.115, Nr.116
  2. www.sagel.info/service/DasvergessenebrauneErbe.pdf

***


vrh straniceStrelica gore - do vrha stranice

***

Apel za donacije

- THTR-Rundbrief izdaje 'BI Umwelt Hamm e. V. ' izdana i financirana donacijama.

- THTR-Rundbrief je u međuvremenu postao vrlo zapažen informativni medij. Međutim, postoje stalni troškovi zbog proširenja web stranice i tiskanja dodatnih informativnih listova.

- THTR-Rundbrief istražuje i izvještava detaljno. Da bismo to mogli, ovisimo o donacijama. Sretni smo zbog svake donacije!

Donacije račun:

BI zaštita okoliša Hamm
Namjena: THTR kružna
IBAN: DE31 4105 0095 0000 0394 79
BIC: WELADED1HAM

***


vrh straniceStrelica gore - do vrha stranice

***